Ruski klinički psiholog, doc. dr Aleksej Melehin, je specijalista medicine spavanja, psihoanalitičar.
On u svojoj publikaciji objašnjava da paraliza sna često nastaje niotkuda, ali ponekad je provociraju određeni okidači, poput mentalne traume ili neke traumatske slučajnosti.
Specijalist napominje da paraliza sna izgleda prilično zastrašujuće. „Zamislite da se osoba budi noću i ne može da se kreće, ali se ne osjeća ukočeno. Može pomicati samo noge, posebno stopala, a ponekad i prste.
Ima osjećaj da je neko pored njega koji nešto radi. Ponekad to može biti specifična slika, a ponekad samo osjećaj stranog prisustva. Ne može se vikati, pa čak ni zvuk ispuštati. Ponekad mu poteku suze iz očiju i oseća pritisak u grudima, kao da ga nešto drži i pritiska ruke“, objašnjava Aleksej Melehin.
Paraliza u snu može biti praćena halucinacijama kada osoba ima iluzije o prisustvu drugih. U takvom stanju se ne može normalno probuditi. Može se oporaviti samo ako uspije čvrsto pritisnuti prste u nešto čvrsto, ili nožne prste, što će ga konačno probuditi. Ali nema garancije da će se sjetiti bilo čega od paralize sna. To se dešava noću i gotovo se nikada ne može predvidjeti. Osim toga, može se desiti 2, 3, 4 puta tokom noći.
U takvo stanje, prema riječima specijaliste, mogu pasti ljudi koji pate od mjesečarenja, hodanja i razgovora u snu itd.
Prof. Melekhin ističe one grupe ljudi koji su u opasnosti od paralize sna:
• Najveći rizik imaju osobe koje su preživjele posttraumatski stresni poremećaj.
• Patnje od noćnih mora.
• Teško je izgubiti. Često u paralizi sna, ljudi koji su doživjeli gubitak imaju osjećaj da je došao neko od njihovih rođaka, a ne samo da su sanjali o njima.
• Impresivno za horor filmove, za sugestije, psovke (osoba sa magičnim razmišljanjem).
• Imati anksiozni tip privrženosti kada osoba ima osjećaj da je neko uhodi, da ima dvojnika.
• Patite od teškog paranoičnog stanja.
• Melanholici (nešto sam ranije izgubio, ali ne znam šta).
• Pate od napada panike noću.
Ako patite od paralize sna, potrebno je konsultovati specijaliste medicine spavanja, a možete posjetiti i neurologa. „Istraživanje se može sprovesti: postoje posebne skale koje otkrivaju predispoziciju za paralizu sna, na osnovu kojih se daju osnovne preporuke. Dobro je voditi dnevnik: šta je prethodilo napadu, čega se sjećate, da li ste sanjali i opsjedajuće halucinantne slike“, savjetuje doc. Melekhin.
Sa fiziološke tačke gledišta, paraliza sna nije toliko opasna kao hodanje u snu. Somnambulisti rizikuju povrede, pa čak i saobraćajnu nesreću, kaže stručnjak.
„Ne postoji opasnost od gušenja u paralizi u snu ili smrti od srčanog zastoja. Samo po sebi, ovo stanje je bezopasno, ali je s psihološke tačke gledišta vrlo neugodno. Čovek počinje da se plaši, menja se percepcija mnogih stvari: sebe, san, noć itd.“, uverava doc. Melehin.
Primjedbe
Objavi komentar